Pula: prvi grad u svijetu certificiran prema načelima društveno odgovornog poslovanja!
ponedjeljak , 25.01.2016.Iako su gradovi diljem svijeta prepoznali važnost društveno odgovornog poslovanja, niti jedan grad u svijetu nije bio certificiran prema njegovim pravilima. Grad Pula je, u svom dosadašnjem radu, prepoznao i prihvatio vrijednosti društveno odgovornog poslovanja te ih već godinama konstantno ugrađuje u svoje poslovanje. Dokaz tome jest činjenica da je Pula još 2009. godine uvela sustav upravljanja kvalitetom prema normi ISO 9001:2008, a 2011. započeto je uvođenje sustava upravljanja informacijskom sigurnošću prema normi ISO 27001. Pula je najveći grad Istarske županije i administrativni je centar Istre još od rimskog doba. Danas ima status velikog grada; organizirana je u šest odjela i dvije službe, a ima 184 zaposlenika.
Nakon obavljenog certifikacijskog audita, gradska uprava Grada Pule je u jesen 2014. dobila certifikat za sustav upravljanja društveno odgovornim poslovanjem prema normi IQNet SR-10, koji sadržajno odgovara standardu ISO 26000. Do tog trenutka samo su 63 tvrtke u svijetu uspjele ostvariti takav pothvat – od čega niti jedna lokalna uprava niti državna institucija. Grad Pula je prvi grad u svijetu koji je službeno certificirao svoju orijentaciju prema DOP-u. Ovim certifikatom, dobivenim od strane agencije, Pula dokazuje kako je organizirana i usmjerena k održivom razvoju i kako „ljudima i svijetu želi pružati više od prosjeka, samoinicijativno, svojim sredstvima, planski i sustavno“. Želi još više izaći u susret skupinama prema kojima je okrenuta i kojima služi . Činom certifikacije odaslana je jasna poruka i građanima i javnosti, i to ne samo u Hrvatskoj. Grad se ovime želi distancirati od uvriježenog mišljenja o funkcioniranju javnih službi, postaviti visoke standarde rada i ponašanja. Kako je poslovni sustav doživio značajne promjene, bilo je neophodno stabilizirati radikalno drugačiji način rada, a što se napravilo uvođenjem ISO 9001 sustava. Sljedeći je korak bila implementacija informacijske sigurnosti (ISO 27001) kako bi se od grešaka i zlouporabe zaštitio ne samo informacijski već i cijeli poslovni sustav, a na koncu i usluga građanima. Ipak, glavni dokaz organizacijske superiornosti i poslovne zrelosti jest čin certifikacije društveno odgovornog poslovanja prema IQNet SR-10 normi. Usvojena je Politika upravljanja sustavom DOP grada Pule, donesen Etički kodeks, identificirani su i ocijenjeni dionici i njihova očekivanja, proanalizirani zakonski zahtjevi i usklađenost s njima. Sačinjen je i Akcijski plan društvene odgovornosti u 13 točaka. Zanimljivo je spomenuti da je, iako to nije bilo obavezno, izrađen i nefinancijski godišnji izvještaj o radu sukladno smjernicama G4 – Global Reporting Initiative, što omogućuje praćenje i ocjenu napretka u DOP-u. U sklopu samoga projekta, Grad Pula postao je članom svjetske mreže odgovornih subjekata – UN Global Compact . Riječ je o inicijativi Ujedinjenih naroda za uvođenje društveno odgovornog poslovanja. Pokrenuta je 2000. godine i danas je najveća takva inicijativa koja okuplja preko 8000 korporativnih dionika iz preko 135 zemalja diljem svijeta, a koja se temelji na 10 osnovnih načela iz područja ljudskih prava, prava radnika, okoliša i borbe protiv korupcije. Ovaj pozitivan primjer Pule slijedio je i Grad Dubrovnik koji je također nedavno postao članom Global Compacta.
Veličina svega ovoga je u tome što je gradska uprava napravila kvalitetne pretpostavke za direktan i konkretan pozitivni utjecaj na svoju sredinu. Prema viziji, Grad Pula želi biti sve poželjnijim mjestom za život i rad ljudi – pa su sve ovo koraci koji ka tome neminovno vode. Nakon što je je projekt certifikacije završio, u gradskoj je upravi opet osviještena ona poznata maksima: biti društveno odgovornim je putovanje, a ne odredište.
Oznake: Gospodarstvo, ekonomija, Društveno odgovorno poslovanje, DOP, pula, Hrvatska
komentiraj (0) * ispiši * #
Tko se boji rada još?
ponedjeljak , 11.01.2016.Trenutačno je, ako ćemo vjerovati podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, u Republici Hrvatskoj 289 004 nezaposlenih ljudi. To i ne čudi jer već godinama broj nezaposlenih raste. Do posla je teško doći. S tim će se složiti i oni koji već rade, a posebno oni koji su u potrazi za poslom. Ipak, primijetili smo da nismo zapali samo u financijsku i gospodarsku krizu, zapali smo i u krizu – duha. Vođeni tom činjenicom, postavili smo pitanje – ima li posla dovoljno, ali nedovoljno zainteresiranih radnika?
Naravno, nećemo reći da nitko neće i ne želi raditi, ali da postoji određeni broj ljudi koji u ovakvim teškim vremenima biraju, dakako da postoji.
Je li to opravdano? Trebamo li se zaposliti na prvom radnom mjestu koje nam se nudi ili trebamo čekati "savršeni" posao?
I koliko je u redu čekati na jedan "savršeni" posao?
Naime, ako mislite da pretjerujemo, zamislite da već sutra ostanete bez novčanih prihoda. Biste li prihvatili (makar privremeno) posao koji smatrate manje vrijednim? Ego, nažalost, počne raditi baš onda kad ne treba. Tako pri izboru posla ljudi često navode kriterije:dovoljno dobro plaćen, tjelesno lagan, umno lagan. U prijevodu, gledaju u savršenstvo, dok s druge strane, za tjelesne poslove se nema snage, a za one umne – pameti…htjedosmo reći sposobnosti.
Trebamo li snositi posljedice loših moralnih i političkih odluka? Ne trebamo, ali ipak ih svi skupa snosimo.
Želimo se vratiti pokoju godinu unazad kada se život činio poprilično jednostavnijim. Oslobođen od mrskih riječi kao što su: budžet, posao, švicarac, računi... Iako je, zapravo, danas luksuz imati posao, većini njihov P. izaziva grč u želucu.
Što se to događa s ljudima, s velikom većinom, nije poznato. Još je manje poznata činjenica otkada je postalo sramotno imati posao. Iako nas, ljuti činjenica kako će ljudi s fakultetskom diplomom, među kojima ćemo i mi biti jednoga dana, raditi za mizeran novac prvih godinu dana, no... Iskustvo je na cijeni i valjda će nam se ono isplatiti.
Naime, ne znamo što je gore - imati posao koji ne volimo ili ne imati posao uopće. Jesu li oni koji odbijaju posao sanjari koji žele posao iz svojih snova ili čisti glupani koji ne shvaćaju kako se, eto, ovoga trenutka ipak moraju zadovoljiti s nečim što nisu sanjali?
Ovo nikako nisu vremena za opuštanje - i još dugo neće biti. Ipak, u vremenu negativnosti koje vrebaju sa svih strana i koje ne možemo izbjeći, treba ostati pozitivan, zasukati rukave i raditi. Netko je rekao da rad oslobađa, i nije daleko od istine. Vrijeme ladanja je, na žalost svih nas, završeno.
Oznake: posao, karijera, Gospodarstvo
komentiraj (4) * ispiši * #
Kritički osvrt: Corporate social responsibility
ponedjeljak , 21.12.2015.Prva domaća zadaća na ovome je kolegiju pokazala mišljenje studenata o značenju izraza „Društveno odgovorno poslovanje“. Velika je većina definicija spominjala društvenu korist, očuvanje resursa, sadašnju generaciju te buduću generaciju. Kroz daljnja smo predavanja razvili svoja mišljenja o fenomenu društveno odgovornog poslovanja.
Profesor Thomas Beschorner sa Sveučilišta u St. Gallenu na vrlo je kreativan i svima jasan način pokušao objasnit pojam CSR (eng. Corporate social responsibility).
U početku videa postavljaju se slična pitanja koja smo se i mi sami pitali na prvom predavanju ovoga kolegija. Što je to društveno odgovorno poslovanje? Koja poduzeća su društveno odgovorna?
Kroz primjere velikih problema, od izrabljivanja djece u tvornicama, preko zagađenja okoliša i uništavnja resursa, pa sve do oglašavačkih politika koje graniče sa zdravim razumom, profesor je jasno pokazao što bi trebalo raditi i kako bi se trebalo ponašati društveno odgovorno poduzeće. Uz sve navedene probleme kao problem broj 1 profesor je naveo zlouporabu društveno odgovornog poslovanja u PR svrhe. Poduzeća nastoje smiriti društvo i prikazati se u što boljem svijetlu koristeći PR-ovce koji zamagljuju načine do kojih su poduzeća došla na pozicije na kojima se trenutno nalaze i načine na koje su ostvarila enormne profite koje su ostvarila ulažući jako jako mala sredstva u humanitarne svrhe, pomažući različite, u velikom broju slučajeva nebitne, projekte. ( najbolji su primjer tvornice koje toliko zagade zrak da se pri ulasku u jedan restoran u Kini naplaćuje udisanje čistog zraka, a da nakon toga te iste tvornice ulože neznatna sredstva u zaštitu okoliša i prikažu se kao društveno odgovorne).
CSR ne brine samo o načinu na koji kompanije troše ostvarene profite, već o načinu na koji su ostvarile profite. To je osnovno pravilo koje se treba razmatrati pri određivanju je li ili nije neko poduzeće društveno odgovorno.
Veliki broj kompanija prikazuje se kao Društveno odgovorne, ali mali je broj tih kompanija zaista postigao nešto na tom polju. Najveći prostor za napredak prema profesoru je na području zakonodavstva i vlasti. Dok ekonomija ne poznaje granice, zakonodavstvo i vlasti su omeđeni tim granicama. Treba ulagati sve veće i veće napore na ujednačavanju zakona koji bi bar donekle postali globalni kao što su novac i ekonomija.
Sada bih se vratio na izraze koje smo mi sami koristili pri definiranju ovog kolegija i povezao ih sa mislima profesora... sadašnja generacija mora pri stvaranju profita nastojati očuvati resurse i stvoriti određene koristi za društvo, dok buduće generacije moraju osnivati poduzeća koja se temelje na CSR-u.
Oznake: CSR, Corporate Social Responsibility, Critical review
komentiraj (0) * ispiši * #
Šifra za uspjeh: Zdravlje svima
nedjelja , 06.12.2015.CEMEX grupa tvrtka je sa zavidnim poslovanjem i uspjesima te svojevrstan lider u proizvodnji cementa. Ipak, gospodarska kriza dotaknula je i Cemex. Doduše, samo nakratko i skoro neprimjetno. S tako velikim poslovanjem, dolazi i velika odgovornost. Velika odgovornost ne samo prema poslovnim partnerima i zaposlenicima, već i prema svima nama. Društveno odgovorno poslovanje šifra je za uspjeh. I u Cemexu to dobro znaju. Zato im je vodeći cilj održiv razvoj Hrvatske.
Prema Iloni Kikbusch (Global Health), najvažniji pristup unaprjeđenju zdravlja leži u aktivnom sudjelovanju utemeljenom na shvaćanju da je zdravlje na konkretan način određeno načinom života ljudi i njihovom interakcijom s okolinom. Cemex zato teži stvoriti takvu radnu i životnu sredinu koja će ili pozitivno utjecati na zdravlje ili mu barem neće štetiti.
Na primjer, prije tridesetak i više godina, vodeći uzrok smrti bile su zarazne bolesti. Danas su to, pak, bolesti uzrokovane udisanjem industrijskih supstancija i zagađenjem okoliša, čime se širi rizik od nastanka bolesti dišnog sustava (posebice karcinoma bronha).
Cemexova industrija počiva na fosilnim gorivima i prirodnim resursima te strategiji upravljanja emisijom ugljika. Danas je, u vremenu ogromnih (klimatoloških) promjena, važno biti ekološki osviješten. Poizvoditi kvalitetno, ali „zeleno.“ U tome je i novac i uspjeh. Odličan je zato i ostvariv njihov model održivog razvoja koji uključuje tri cilja: poboljšanje stvaranja vrijednosti, upravljanje ekološkim otiskom poduzeća i uključivanje dionika. Ideja, ljudi i okoliš – to su glavni resursi za uspjeh. Samo ako ih znamo dobro iskoristiti. A Cemex to, sudeći po svemu, zna.
Za pohvalu je i činjenica da je Cemex 2. prosinca 2015. godine, kako prenose sa svoje službene internetske stranice, dobitnik Indeksa DOP – a, nagrade za društveno odgovorno poslovanje koju dodjeljuju Hrvatska gospodarska komora i Hrvatski poslovni savjet za održivi razvoj. Petu po redu nagradu Indeks DOPa Cemex je dobio za društveno odgovorne odnose sa zajednicom, a isto je priznanje osvojio i prošle godine.
Oznake: Društveno odgovorno poslovanje, cemex, Indeks DOPa, okoliš
komentiraj (0) * ispiši * #
The Corporation (dokumentarni film)
ponedjeljak , 23.11.2015.Film The Corporation je kanadski dokumentarni film snimljen 2003. godine kojeg su režirali Mark Achbar i Jennifer Abbott. Dokumentarac prikazuje razvoj suvremenog poslovanja korporacija te se kritički osvrće na današnje korporativno poslovanje i gleda ga kao osobu i procjenjuje odnos te osobe prema svijetu oko sebe. Film sadrži intervjue s uglednim pravnim kritičara kao što su Noam Chomsky, Charles Kernaghan, Naomi Klein, Michael Moore i mnogi drugi. Film istražuje korporacije kao dominantne institucije našega doba te nam prikazuje njihov utjecaj na naš svakodnevni život i šalje nam poruku kako korporacije imaju moć uništiti našu civilizaciju zbog njihove velike želje za stjecanjem profita i zbog zanemarivanja odredbi društveno odgovornog poslovanja.
Gledajući film malo tko bi mogao reći da ga se film nije dojmio i da se nije zapitao u kakvom mi to svijetu živim i gdje to sve vodi? Da li i mi želimo jednog dana biti takvi i misliti samo na ostvarivanje profita i uspjeha poduzeća, a da pritom ne pogledamo sve i iz druge perspektive i sa ljudske strane.
Granicu između privatnog i javnog interesa bi trebale definirati države ili državna tijela unutar njih, ali nažalost to nije moguće izvesti kako treba zato što unutar države djeluju ljudi koji imaju osobne koristi od uspješnog poslovanja korporacija i time koče pravednu raspodjelu dobara.
Svijet bez poduzeća nije moguće zamisliti jer su se toliko integirali u svakodnevni život ljudi i nemoguće je uopće razmišljati što bi i kako bilo bez njihovog postojanja i djelovanja.
U poduzećima se isprepliću interesi menadžmenta, vlasnika, zaposlenika, kupaca i drugih i nema dvojbe kako je najvažnija svrha poduzeća ona ekonomska. Menadžment ima specifičnu ulogu u društvu i mora se u svakoj svojoj odluci voditi za ekonomskom djelotvornošću i učinkovitošću donesene odluke. No, u poduzeću se isprepliće čitav niz različitih dimenzija interesa od one koja pruža poštenu materijalnu kompenzaciju zaposlenicima za njihov rad do one koja je inicijator mnogih inovacija bez kojih ne bismo mogli zamisliti suvremeni život i mislim da su svi ključni za uspjeh poduzeća.
U dijelu filma koji nam pokazuje kako poduzeća upravljaju percepcijom kupaca Grossman je izjavio da „korporacije prodaju sebe, svoju dominaciju, svoja pravila ..“ i pod time je mislio da nas pokušavaju uvjerit da živimo život po njihovima „načelima“ i razmišljamo kao oni, tj. kupujemo njihove proizvode ili se koristimo njihovim uslugama. Pokazuju nam samo ono što žele da vidimo, a štetne odluke koje su njihova poduzeća napravila to pokušavaju sakriti od nas. Sve je to na štetu potrošača jer nas već od malih nogu pokušavaju na raznorazne načine privući sebi i uvjeriti u njihov način razmišljanja, a poduzećima to ide u korist jer si dobrom propagandom stvaraju nove i nakon nekog vremena, lojalne klijente. Komunikacija poduzeća sa javnošću bi trebala biti regulirana zakonom i trebala bi biti istinita.
Burson-Marsteller je globalna tvrtka za odnose s javnošću i komunikaciju sa sjedištem u New York-u.Njihov posao je utjecanje na javno mišljenje,utjecanje na tuđu percepciju tj. mišljenje oko nečega je etično ako je to što se prenosi istinito, ali ako poduzeća prezentiraju „uljepšane“ informacije o sebi to nije prihvatljivo i ne bi se trebali time koristiti, to se radi isključivo iz financijske koristi.
Mislim da je jako teško ili čak gotovo nemoguće promijeniti trenutnu situaciju zato što su takvi načini rada, poslovanja i odnosa prema zaposlenima i kupcima duboko ukorijenjeni zbog dugog perioda takvog rada. Također, mislim da je jako teško bilo što promijeniti iz razloga što ljudi koji imaju moć i ovlasti za bilo kakve promijene imaju koristi od trenutno situacije te im nije u interesu provoditi takve promjene.
Državne organizacije bi trebale reagirati na bilo koja odstupanja od postavljenih standarda koje bi trebalo postrožiti. Vjerujem da bi se svake godine trebalo uvoditi sve više i zahtjevnije norme u zaštiti okoliša koje korporacije moraju poštovati te svako neispunjavanje normi bi trebalo biti strogo kažnjavano.
Također, trebalo bi više kontrolirati uvjete rada kao i postupanja prema zaposlenima i prema okolišu te tjerati korporacije na što veće sudjelovanje i provođenje društveno odgovornih projekata.
Oznake: dokumentarni film
komentiraj (5) * ispiši * #
